Paraziti
Što su paraziti? Paraziti su organizmi koji se hrane na račun drugog domaćina u toku dužeg vremenskog perioda. Posljedice prisustva parazita po domaćina mogu varirati od malih promjena u ponašanju (npr. grickanje, češanje po usima, povlačenje stražnjice po podu ili učestalo lizanje anusa), preko očitih patoloških promjena u tkivu (npr. otpadanje dlake i rane na koži) sve do smrti u nekim slučajevima (npr. dirofilarija)!
Prema mjestu parazitiranja, paraziti mogu biti endoparaziti i ektoparaziti.
Endoparaziti su paraziti koji žive u tijelu životinje, najčešće u crijevima, no mogu se nalaziti i potkožno i u krvnim žilama, plućima, srcu. Najveći endoparaziti sa kojima se susrećemo u maloj praksi su gliste i trakavice (askaridi, ankilostomi, ehinokoki, no postoje i drugi, npr. trihuridi, giardija, dirofilarije).
Gliste i trakavice parazitiraju u tankom i debelom crijevu životinje. Životinje se invadiraju intrauterino (dok su još u maternici) te jedenjem invadirane hrane, pijenjem invadiranevode, te vrlo često ližu i izmet drugih životinja ili predmeta na kojima se nalaze jajašca.
S obzirom da se životinja može invadirati parazitima tokom cijelog života, dehelmintizacija se mora provoditi svaka 3-4 mjeseca tokom cijelog života, a ne samo 1-2 puta kada je životinja mala. Invadiranje životinja je moguće čak i kod životinja koje ne dolaze u kontakt sa drugim životinjama, npr. dvorišni psi ili mačke koje se drže u stanu, jer se često invadiraju njušeći i ližući npr. vlasnikove cipele na kojima je izmet druge životinje.
Posebnu pažnju moramo posvetiti životinjama koje borave sa malom djecom, jer djeca često zaborave oprati ruke nakon diranja životinje, a jajašca se mogu nalaziti i na dlaci životinje.
Vrlo često na pitanje vlasniku dali je ljubimac očišćen od parazita čujemo odgovor: „On/ona nema gliste. Nismo vidjeli ništa u izmetu“! Ono što neupućeni vlasnici ne znaju jest to da u pravilu u izmetu niti nema parazita dok se ne aplicira antiparazitik! Ukoliko su paraziti vidljivi u izmetu prije davanja antiparazitika znači samo da je invazija toliko velika, da paraziti doslovce istiskuju jedni druge iz probavnog trakta, jer su paraziti u pravilu pričvrščeni za probavni trakt pomoću kukica. Tek kad parazit ugine zbog antiparazitika, odvaja se od crijeva i izlazi izmetom. Neke parazite možemo vidjeti golim okom, dok su nam za druge potrebna posebna koprološka ili krvna testiranja.
Gliste možemo vidjeti golim okom, dugačke su između 5 i 10 cm, bijele boje (askaridi) ili 2-6 cm, crvene boje (ankilostomi), te sliče špagetima.
Moguće da u izmetu budu samo 1-2 parazita, no također je moguće da bude cijelo klupko. U slučaju velike invazije, životinje često znaju i povratiti klupko glisti.
Simptomi koje možemo primijetiti kod životinja su: napuhnut i napet trbuh, česti proljevi sa ili bez krvave sluzi, često podrigivanje i povraćanje, ukoliko paraziti migriraju u pluća, dolazi do jakog kašlja, čak je moguće da pokoji parazit bude i iskašljan.
Vrlo često su takve životinje bezvoljne, sluznice su im blijede zbog gubitka krvi, nemaju apetit. Kod manje invazije, životinja i dalje imam dobar apetit, no vrlo je mršava jer se paraziti hrane vitaminima, mineralima i svih ostalim hranjivim tvarima koje životinja unese u sebe.. Dlaka često zna biti neuredna, bez sjaja i elasticiteta. Poneke životinje znaju vuči stražnjicu po podu.
VAŽNO: ASKARIDIMA I ANKILOSTOMIMA SE MOGU ZARAZITI I LJUDI! OBAVEZNO ČISTITI LJUBIMCE OD OVIH PARAZITA, NE DOPUŠTAJTE LJUBIMCIMA DA NUŽDU OBAVLJAJU U DJEČJIM PJEŠČANICIMA I UVIJEK SKUPLJAJTE IZMET IZA SVOG LJUBIMCA!!!
Trakavice također možemo vidjeti golim okom. Bijelo-ružičaste boje su, cijela trakavica izgleda kao traka širine cca. 1 cm, a može biti dugačka do impresivnih 2 metra! No, puno češće viđamo samo članke trakavice u izmetu, koji sliče zrncima riže, tako da vlasnici često kažu da izmet izgleda kao da je posut rižom.
Opće stanje životinje ne mora biti promijenjeno, ponekad se samo učestalo ližu po anusu ili vuku stražnjicu po podu, jer članci izazivaju svrbe. Buhe mogu prenijeti ličinke trakavice, tako da ukoliko Vaš pas ima buhe, obavezno ga tretirajte i protiv unutarnjih parazita.
TRAKAVICAMA SE TAKOĐER MOGU ZARAZITI LJUDI, NO TO JE PUNO OPASNIJE NEGO KOD GLISTI. U LJUDIMA SE JAJAŠCA TRAKAVICA NE RAZVIJAJU U TRAKAVICE U CRIJEVIMA, NEGO STVARAJU VELIKE TZV. EHINOKOKOVE CISTE NA JETRI, PLUĆIMA ILI MOZGU. TO ČESTO PROLAZI BEZ SIMPTOMA, A KADA SE NAPOKON OTKRIJE, LIJEĆENJE JE IZUZETNO OPASNO I KOMPLICIRANO.
Preventiva dehelmintizacija je jedini način da zaštitite vašeg ljubimca i obitelji te kućanstvo od opasnih parazita! Preporučuje se ljubimce dehelmintizirati svaka 3-4 mjeseca. To se može činiti tabletama (Pratel, Prazinon, Caniverm, Drontal), ampulama (Advocate, Stronghold) ili pastama (Banminth). Posavjetujte se sa Vašim veterinarom o najboljoj metodi dehelmintizacije i pravilnoj dozi! Također je vrlo bitno nakon dehelmintizacije ukloniti sav izmet kroz najmanje 48 sati, kako bi spriječilo širenje razvojnih oblika u okolinu.
Dirofilarioza je još jedna bolest koju izazivaju endoparaziti. U Hrvatskoj još nije masovno raširena kao što je slučaj sa glistama i trakavicama, no znaju se pojaviti sporadični slučajevi kod ljubimaca koji često putuju u mediteranske zemlje, te na Jadranu. Vrlo je raširena u Italiji, Francuskoj i Španjolskoj, te je potreban oprez kod ljubimaca koji putuju u te zemlje, ili ukoliko sa ljubimcem putujete na Jadran. Bolest je uzrokovana srčanim parazitom Dirofilaria immitis. Bolest prenose mali komarci, odnosno papatači, koji u svojoj slini imaju ličinke. Prilikom ugriza komarca i ispuštanjem njegove sline, ličinke zvane Microfilarije ulaze u organizam. Putuju po organizmu nekoliko mjeseci i dolaze u srce i plućne arterije gdje se razvijaju do odraslog stadija. Odrasli crvi mogu biti dugački čak do 30 cm (ženke) te zbog njihovog prisustva dolazi do oštećenja krvožilnog sustava, pluća i bubrega, te naposljetku začepljenja srca. Simptomi počinju bržim umaranjem psa, ubrzanim disanjem, mogućim kašljem, te kako bolest napreduje dolazi do nesvjestica, edema na šapama, izraženom tahikardijom, ascitesom (nakupljanje tekućine u trbušnoj šupljini), odnosno simptomima zatajenja srca, a završava zatajenjem srca, koje je prepuno crva, te nije u mogućnosti više pumpati krv.
Danas postoje testovi kojima se dijagnosticira bolest iz samo nekoliko kapi krvi, no kada do bolesti već doče, liječenje je skupo, dugotrajno, zahtjeva veliki angažman vlasnika, te nije uvijek potpuno uspješno. U slučaju da se razvio veliki broj odraslih parazita koji je začepio srce, jedina terapija je kirurška, odnosno otvaranje srca i čišćenje od parazita.
S obzirom na ozbiljnost bolesti, visoku cijenu liječenja i vrlo neizvjesno liječenje, jedino što nam preostaje je preventiva. Preventiva je vrlo jednostavna, na ljubimca treba staviti preparate koji tjeraju komarce od životinje, npr. Advantix ampule. Ukoliko putujete sa svojim ljubimcem, uvijek se posavjetujte sa svojim veterinarom, koji će vam objasniti koje bolesti prevladavaju u zemljama u koje putujete, te kako zaštititi ljubimca!
Ektoparaziti su paraziti koji borave na koži i dlaci psa. Neki ektoparaziti čak mogu prenositi jajašca endoparazita (buhe-trakavice). Najrašireniji ektoparaziti su : buhe, krpelji, grinje, komarci, demodex.
Buhe, 2-3 mm dugačke napasti smeđe-crvene boje. Izazivaju izrazit svrbež, čak u tolikoj mjeri da će si životinja napraviti rane od intenzivnog češkanja ili grickanja. Kod vrlo malih životinja čak mogu biti smrtonosne, zbog anemije koju izazivaju. U svojoj slini često prenose jajašca trakavice. Vrlo ih je lako prepoznati na životinji, no ukoliko ih ne vidite dok pregledavate životinju, no ako vidite mala crna zrnca slična maku, budite sigurni da su i buhe tu negdje. Kako bi se uvjerili da se radi o buhama, a ne o običnoj prljavštini, možete provesti lagani test: protresite dlaku iznad običnog bijelog papira. Na crne mrvice koje su ispale na papir kapnite nekoliko kapi vode. Ukoliko se mrvice počnu topiti i voda postane crvenkasta, radi se o izmetu buha, odnosno o osuđenoj krvi.
Buhe su vrlo otporne, bez domaćina izdrže do 6 mjeseci, a u jednom skoku mogu preskočiti čak 40cm! Vrlo se lako šire i vrlo ih je teško iskorijeniti kada se jednom pojave. U pravilu se mora provesti trostruka metoda uništavanja, nužno je životinju okupati u insekticidnom šamponu poput Pinaveta, Herbamaxa ili sličnog i to na način da se životinju dobro zapjeni u šamponu, tu pjenu se ostavi na krznu nekoliko minuta kako bi djelovala, te dlaku treba dobro isprati. U mačaka se mora biti vrlo oprezan, jer je većina šampona na osnovi piretrina koji je za mačke opasan, pa čak potencijalno i smrtonosan. Nakon 2-3 dana, na životinju se mora staviti ampula (Frontline, Exspot, Fypryst, Advocate, Stronghold ili slična) koja će uništiti poneku zaostalu buhu, i obavezno se mora tretirati okoliš životinje, jer se buhe zavuku i u najmanju pukotinu ili tkaninu. Dakle, sve dekice i slično na čemu životinja boravi se mora detaljno očistiti, kao i kučica, box, gajbica. U tu svrhu se mogu koristiti prašci (kod mačaka oprezno sa Neopitroidom!!!!) i tekućine kojima se našprica okolina u kojoj životinja boravi.
Krpelji, paraziti veliki cca 2-3 mm prije nego se nasišu krvlju. Nakon sisanja mogu biti čak do 1,5 cm veliki! Prijenosnici su velikog broja bolesti. Najopasnija od njih u našim krajevima je piroplazmoza, bolest koja ukoliko se ne počne liječiti pri pojavi prvih simptoma, vrlo brzo završava uginućem životinje. Ukoliko se krpelj ulovi na životinju, treba ga što prije PRAVILNO izvaditi, dakle, pincetom ga treba primiti što bliže glavi, te zarotirati suprotno od kazaljki na satu, prema lijevo. U najugroženijim područjima relativno je teško prevenirati obolijevanje od bolesti koje prenose krpelji, s obzirom da većina preparata koji djeluju na krpelje, treba biti odrečeno vrijeme u kontaktu sa krpeljom, što je pak dovoljno da krpelj prenose bolest. Najčešće koristimo ampule i ogrlice protiv krpelja, koje s obzirom na svoje različito djelovanje (ampula ubija krpelja nakon što se on prihvati kako bi sisao, ogrlica tjera svojim mirisom) NAJBOLJE DJELUJU UKOLIKO SE KORISTE ZAJEDNO!
Grinje: česti ektoparaziti koje ne nalazimo samo na ljudima i domaćim životinjama, več i na pticama i ribama. Vrlo su mali, od 0,2 do 0,4 mm.
3 najčešćem vrste grinja koji se nalaze kod ljubimaca su:
• Sarcoptes scabiei var.canis
• Otodectes cynotis - ušne grinje
• Demodex canis - Demodex grinje
Sarcoptes scabiei, šuga: grinja koja živi i razmnožava se u površinskim slojevima kože, gdje buši kanaliće u koži i lijepe jajašca. S obzirom da preferiraju područja sa manje dlake, obično prvo napadaju vrhove uški, područje lakova, trbuh i područje skočnog zgloba. Simptomi su intenzivno čekanje izazvano bušenjem kanalića, na tim mjestima dlaka počinje otpadati, koža je zadebljana i naborana. češkanjem se samo pogoršava stanje, jer psi prljavim šapama dodatno unose bakterije i nečistoće u već izgrebenu kožu, te uzrokuju sekundarne infekcije.
Sarcoptes prelazi i na ljude ukoliko su u učestalom kontaktu sa zaraženim psom.
Dijagnosticiranje šuge: uzimaju se strugotine kože, te se pod mikroskopom traži parazit. U pravilu je nalaz jednog grinja dovoljan za postavljanje dijagnoze.
Otodectes cynotis, ušna grinja: je šugarac koji često nalazimo kod pasa i mačaka. Grinje žive na površini kože zvukovoda te se hrane cerumenom i epitelnim stanicama. Izazivaju pojačano lučenje cerumena, što u kombinaciji sa krvlju i izmetom šugarca izaziva karakterističnu upalu zvukovoda. Simptomi mogu varirati, no najčešće se vlasnici javljaju veterinaru jer se životinja intenzivno češe po uhu. Ponekad svrab zna biti toliko intenzivan, da životinja postan razdražljiva, počne odbijati hranu i nerijetko si do krvi izgrebe vanjsku stranu uške.
Parazit se vrlo lako širi među populacijom, samim kontaktom između dvije mačke. Vrlo često se javlja kod životinja koje žive vani i kod mačaka lutalica. Slobodna procjena prema našem iskustvu je da čak do 80% mačaka lutalica ima ušnu grinju.
Liječenje i prevencija su vrlo jednostavni, veterinar će mehanički očistiti ušku od nakupina krvi, parazita i nečistoća, te prepisati kapi za uši koje smiriti upalu. Uz kapi za uši, životinji se stavlja i antiparazitska ampula koja djeluje na ušnu grinju, npr. Advocate ili Stronghold. Prevencija se vrši aplikacijom ampula svakih 1-2 mjeseca.
Demodex canis, demodikoza: je grinja dlačnog folikula. Demodex je dio fiziološke flore mnogih vrsta, pa čak i čovjeka, gdje se mogu naći u malom broju. Hrane se stanicama, lojem i debrisom, odnosno oljuštenom, mrtvom kožom. Manji broj demodexa ne utječe na zdravlje, no kod pojedinih pasa razvije se bolest, u bilo kojoj dobi, zbog pada imuniteta uzrokovanog stresom, bolesti, transportom, liječenjem imunosupresivnim lijekovima.
Bolest može doći u dva oblika, lokaliziran ili generaliziran.
U lokaliziranom obliku, pas ima jedno ili više malih, okruglih, ljuskavih nepruritičnih područja alopecije, odnosno bezdlačnih područja, dok kod generaliziranog oblika, ima 5 ili više lezija, na cijelom tijelu ili zahvaća 2 ili više nogu, a može zahvatiti i cijelo tijelo.
Nakon pada imuniteta i širenja demodexa, vrlo često se jave i sekundarne bakterijske infekcije.
Dijagnostika se vrši uzimanjem strugotina kože, gdje se pod mikroskopom vidi veći broj parazita.
Potpunog izlječenja od demodikoze nema, liječenje se svodi na držanje broja demodexa pod kontrolom i održavanja dobrog imuniteta. Kod lokalnog oblika, primjenjuju se ampule koje ubijaju parazite, npr. Advocate i vitaminiziranje životinje. Kod generalnog oblika, sa pojavom sekundarnih infekcija, životinju se mora liječiti sustavno, antibioticima koji će uništiti bakterije, specijalnim šamponima i kupkama koji če smanjiti broj parazita, ampulama koje će također utjecati na broj parazita, vitaminima i visokokvalitetnom hranom koja će podiči imunitet.
Jednom nakon zalječenja, ne postoji garancija da se bolest neće vratiti. Neke životinje drže bolest pod kontrolom godinama, no kod pojedinih životinja, čak i manji psihološki ili fizički stres kao što je putovanje ili cijepljenje dovode do ponovne pojave bolesti.
Ovo je samo manji broj parazita sa kojima dijelimo okoliš. Nemojte čekati da se Vaš ljubimac razboli ili da djeca dobiju parazite, vodite brigu o redovitom antiparazitskom tretmanu Vašeg ljubimca. Ponašajte se kao odgovoran vlasnik, skupljajte iza svog psa i ne dopuštajte mu da se igra u dječjem parku ili pješčaniku. Ukoliko imate bilo kakva pitanja, uvijek se možete konzultirati sa svojim veterinarom koji će Vam pomoči.
Ukoliko se spremate na put sa ljubimcem, kontaktirajte veterinara koji će Vam objasniti koje bolesti i paraziti prevladavaju u kraju u koji putujete. Razmislite, bolesti i paraziti koji prevladavaju npr. u španjolskoj možda ne prevladavaju ovdje. Ukoliko se Vaš ljubimac razboli ili invadira parazitima, u Hrvatskoj možda nema terapije koja će mu pomoi.
Informirate se prije puta, vodite brigu na vrijeme, Vaš veterinar je tu da Vam pomogne.