Mačja sida - FIV
Virus mačje side ili Feline Immunodeficiency Virus FIV je virus iz porodice lentivirusa, u koji spada i ljudski HIV virus. Iako je po građi jako sličan HIV virusu, čovjek se ne može zaraziti FIV-om. Virus FIV-a se može naći diljem svijeta, gdje je 1-15% mačaka u svijetu zaraženo njime. FIV je vrlo neotporan u okolišu, te ne preživljava duže od par sati, s toga nema straha da će se druge mačke zaraziti preko hranilice, kreveta ili igrački.
FIV-om se najčešće zaraze mačke lutalice, te mačke koje borave vani bez kontrole, dok kućno držane mačke imaju male šanse da se zaraze. Primarni način zaraze su rane, mačke dok se tuku, ugrizima često prenesu virus na drugu mačku, premda se virus može prenijeti i spolnim putem, te sa mačke na mačiće tokom dojenja.
RAZVOJ BOLESTI:
Nakon unosa u organizam, virus putuje do najbližih limfnih čvorova. Tu se umnaža, te širi do ostalih limfnih čvorova u tijelu, što može uzrokovati njihovo povećanje, što obično vlasnik prvo primijeti. No, infekcija može mjesecima ostati neprimijećena, omogućavajući da životinja dalje širi virus meću mačjom populacijom te polako razarajući imunosni sustav životinje. Jednom kad imunosni sustav postane preslab, životinja počne obolijevati od raznih bakterijskih i virusnih bolesti koje u zdrave životinje ne bi predstavljali nikakve probleme. Upravo te sekundarne infekcije uzrokuju uginuće većine mačaka oboljelih od FIV-a.
SIMPTOMI:
Kao posljedica imunodeficijencije javljaju se slaba kvaliteta krzna, što omogućuje infekcije preko kože, povišenatemperatura, gubitak apetita, te kod velikog broja mačaka, javljaju se GINGIVITIS (upala zubnog mesa) i STOMATITIS (upala usne šupljine). Također se mogu javiti i upale oka, mokraćnog mjehura, kože, želuca. Sve to vodi do progresivnog gubitka težine. Kod velikog broja mačaka mogu se izmjenjivati periodi zdravlja i periodi bolesti.
DIJAGNOSTIKA:
Sumnja na FIV postavlja se na temelju kliničkog pregleda i anamneze. Jedini način da se FIV dijagnosticira je testiranjem sa npr. SNAP FELV/FIV testom. Ukoliko je test pozitivan, to znači da je mačak zaražena. Test bi trebalo ponoviti kroz 2-3 mjeseca, kako bi se dalo dovoljno vremena da se virus namnoži.
Mačke mlađe od 16 tjedana nije preporučljivo testirati, jer bi se mogao dobiti lažno pozitivan nalaz, s obzirom da su mačići mogli dobiti protutijela preko majčinog kolostruma.
TERAPIJA:
Lijek za FIV ne postoji. S obzirom da životinja ne ugiba zbog FIV-a, nego zbog sekundarnih infekcija zbog pada imuniteta, jedino Što vlasnik može napraviti je zaštititi mačku od infektivnih agensa iz okoline. Mačka ne smije biti u kontaktu sa drugim mačkama, iz razloga da ne prenese FIV drugim jedinkama, ali i zato da druge mačke ne bi na nju prenijele bakterije i viruse iz okoline.
Kao potporna terapija koriste se antibiotici i vitamini za podizanje opće otpornosti.
Duljina preživljavanja ovisi o stanju imuniteta. Neke mačke mogu živjeti godinama bez većeg napredovanja bolesti, dok neke prežive samo par tjedana. To u prvom redu ovisi o vlasniku koji mora mačku zaštititi od vanjskih utjecaja, odnosno bolesti. Mačku pozitivnu na FIV mora se kompletno izolirati od drugih mačaka, te voditi veliku brigu o higijeni prostora, kvaliteti hrane i sl.
Cjepivo protiv FIV-a postoji, no ono nije dostupno kod nas, niti je potpuno učinkovito. Jedini način da se donekle zaštiti mačka je sterilizacije/kastracija, jer se na taj način onemogućuje prijenos virusa spolnim putem, a i takve životinje se često ne kreću previše od kuće, niti dolaze u okršaje sa drugim mačkama.