Debljina kućnih ljubimaca

Debljina kućnih ljubimaca

Pretilost je svako povećanje od 15% težine u odnosu na idealnu težinu. Pretilost, odnosno debljina ili gojaznost nije samo estetski problem. Pretilost je KRONIČNA BOLEST, koju vrlo rijetko tretiramo kao bolest, premda bismo trebali. Čak 25% pasa u razvijenim zemljama pati od pretilosti.

Zašto je pretilost bolest?

Dugo vremena se za masno tkivo u organizmu smatralo da se ono samo skuplja u organizmu i zadržava dok ga organizam ne zatreba. No, u novije vrijeme je otkriveno da je masno tkivo “živo“, te da je ono ustvari AKTIVNI endokrini organ, koji proizvodi hormon zvan LEPTIN koji djeluje na način da stimulira mozak na uzimanje još više hrane, te tako stvara začarani krug. Više masnoće stvara više hormona, koji traži više hrane, što opet dovodi do još više hormona. Dobar primjer koliko on utječe na debljinu dalo je jedno istraživanje na psima koje je pokazalo sljedeće: grupi pasa je mjeren hormon leptin. U grupi su bili pretili psi, te psi normalne tjelesne težine. Pretili psi su stavljeni na dijetu, te im je mjeren hormon na početku i na kraju dijete. Razlika je bila očita:

Zašto je pretilost opasna?

Pretilost nije samo estetski problem. Pretilost dovodi do velikog broja bolesti kao što su: dijabetes, plućne bolesti, srčane bolesti (klikni na srčane bolesti i saznaj više), jetrene bolest tzv. masna jetra, te mnoge druge. Osim toga, pretilost može stvarati velike probleme ukoliko životinja mora na operaciju, jer osim što je metabolizam pretile životinje lošiji od one zdrave, i sama količina masnog tkiva može smetati kirurgu pri operaciji. Još jedna od bolesti koju uzrokuje pretilost je osteoartritis, zbog velikog opterećenja koje trpe zglobovi i kosti...

Kako odrediti idealnu težinu vašeg ljubimca?

Premda za svaku pasminu postoji standard od-do kg, to nije pouzdana metoda, jer ženka sitnije građe, sa maksimalnom težinom za tu pasminu itekako može biti pretila. Najbolji način za određivanje dali je pas ili mačka pretila je tako da prođete rukom pa rebrima. Ukoliko ispod naslage masnog tkiva lako opipate rebra, težina je u redu. Ukoliko ne možete napipati rebra, radi se o pretiloj životinji. Ukoliko rebra previše lako napipate, odnosno ne osjećate između rebara i ruke potkožno masno tkivo, vjerojatno se radi o anoreksičnoj, premršavoj životinji.

Zašto se javlja pretilost?

U većini slučajeva pretilost nema poseban uzrok (genetski, hormonski), osim nebrige vlasnika, koji se ne pridržavaju točnih navoda za hranjenje, te ne pružaju životinji dovoljno kretanja. Najčešće čujemo od vlasnika pretilih pasa isprike poput: ali meni je lijepo gledati kako on voli papati, pa mu dam još. Ili : Žao mi ga je gledati dok me moli hranu, a ne dati mu. Ono što ti vlasnici ne znaju, ili ne žele znati, je da sa svakim takvim obrokom skraćuju život svom ljubimcu, jer pretile životinje u pravilu žive 2-3 godine manje nego životinje normalne tjelesne težine, te im je kvaliteta života puno lošija. Poznato je da sterilizirane ili kastrirane životinje često pate od pretilosti. No, da bi to izbjegli, potrebno je odmah poslije operacije smanjiti unos hrane za 30%, ili prijeći na hranu formuliranu za sterilizirane/kastrirane životinje.

Liječenje pretilost:

Pretilost se vrlo lako liječi, ukoliko vlasnik ima dovoljno čvrst karakter da ne popusti psu kad ga žica. Prva stvar je odrediti  koliko težinu bi ljubimac trebao imati. Važno je znati koliko kilograma bi životinja trebala izgubiti. Bilo bi dobro napraviti biokemijsku analizu krvi, da se vidi kako funkcioniraju organi, prije nego se krene u drastičnu dijetu. Liječenje pretilost se u pravilu provodi u dvije faze:

  1. Faza  - gubljenje suvišnih kilograma. Životinjama se daje ili specijalna hrana namijenjena gubitku težine ili standardna hrana u smanjenim dozama. Veterinar određuje dozu za svaku životinju zasebno, i tu dozu se ne smije prekoračiti. Iz prehrane se izbacuju svi nagradni kolačići i sva hrana koju je pas dobivao sa stola. Kretanje je vrlo bino za gubitak težine, ali pretile životinje se ne smije forsirati na velike napore, jer njihov organizam nije sposoban na to. Nakon pregleda, veterinar određuje količinu i način fizičke aktivnost. U početku su to kratke, žustre šetnje nekoliko puta dnevno, te se redovito povećava duljina fizičke aktivnosti.
  2. Faza  održavanje tjelesne težine. životinja se i dalje hrani specijalnom hranom, ili smanjenim dozama standardne hrane. Fizička aktivnost je svakodnevna. Apetit se smanjio. životinja je bolje volje, u boljoj kondiciji, zdravstveni simptomi uzorkovani debljinom su se smanjili ili nestali. 

Dakle, odgovornost o zdravlju životinje je na svakom vlasniku. Premda svi volimo vidjeti naše ljubimce site i sretne, moramo paziti koliko ih hranimo, jer ljubimci nisu svjesni koliko im debljina šteti. Zato je na vlasniku da svog ljubimca hrani kvalitetno I u odgovarajućoj količini.